8. svibnja 2012. pokrenuta je internetska stranica milosrdne braće i bolnice Sv. Rafaela, a donosi najvažnije podatke o povijesti Bolničkoga reda, svetima i blaženima te o načelima njihova rada u službi bolesnih. Sve to možete proširiti čitajući literaturu na hrvatskom jeziku o Redu sv. Ivana od Boga, čiji se popis i litanije na čast svetom utemeljitelju nalaze ovdje.
Uoči svetkovine Duhova podsjetit ćemo se na nešto starije vrijeme skrbi za bolesne koje je povezano s djelatnošću bratovština Duha Svetoga, koje su u srednjem vijeku bile proširene diljem Europe. Početci tih bratovština su u djelu koje je za bolesne i siromašne započeo blaženi Gvido(n) iz Montpelliera (1, 2). Osnovao je Red Duha Svetoga (3, 4) za redovnike i redovnice, a za svjetovnjake Bratovštinu Duha Svetoga (5, 6) koja je kasnije postala nadbratovštinom. Istoimenih je bratovština bilo i u hrvatskim krajevima. Nije sigurno da su naše bile povezane s rimskom Nadbratovštinom Duha Svetoga, ali su se zasigurno ugledale u nju. Na Hrčku je dostupan zanimljiv znanstveni rad I. Benyovsky Latin o trogirskoj Bratovštini Duha Svetoga čiji su se članovi bavili ukapanjem siromaha, vojnika, osuđenih na smrt, kao i onih koje je umorila kuga. Vodili su i gostinjac (hospital) kojemu su u svojim oporukama građani bili dužni ostaviti deset solida, no mnogi su ostavljali i više.
Blaženi Gvidon je rođen 1153., ili nešto kasnije, u obitelji koja je vladala Montpellierom preko dvjesto godina. Bio je četvrti sin kneza Vilima VII. i kneginje Matilde Burgundijske. Imao je trojicu braće i pet sestara. Roditelji su mu umrli kad mu je bilo dvanaest godina. Od tada pa do osamnaeste godine odgajali su ga templari. Kad je završilo to razdoblje njegova života, u rodnom je gradu, izvan gradskih zidina, oko 1174. utemeljio prvu kuću Duha Svetoga kao utočište za hodočasnike, bolesnike, samohrane majke, napuštenu djecu i one koji su htjeli napraviti zaokret u svom životu i krenuti putem obraćenja i pokore. Prvi članovi su kao i on sam bili laici. Blaženik je svoju zajednicu doveo i u Rim, a priznao ju je papa Inocent III., 1198. god. On je Gvidona spominjao kao ljubljenoga sina, a o bolnici je pisao da sjaji svjetlom milosrđa i dobrih djela prema siromasima. Osim triju zavjeta, braća i sestre su polagali i četvrti koji se odnosio upravo na skrb o bolesnicima: "Ja... posvećujem se i prikazujem Bogu samomu, svetoj Mariji i našim bolesnicima i siromasima, da do kraja danâ svojega života budem njihov sluga..." (7) Sestrama je bl. Gvidon povjerio posebnu brigu za majke i neželjenu djecu. Blaženik je sastavio vlastito pravilo koje se kao dopuna Augustinovu obdržavalo do XV. st. U njemu je zapisao da oni koji dolaze u bolnicu najprije moraju otići na ispovijed i primiti sv. pričest.
Red je izvorno bio osnovan samo kao bolnički, no Inocent III. mu je dao također vojničku dimenziju. Bilo je to vrijeme borbe protiv albigenškog krivovjerja. Zahvaljujući Inocentovoj potpori brzo se širio Europom. Bili su prepoznatljivi po plavom habitu s dvostrukim srebrnim križem. Od XV. je st. plavu boju habita zamijenila crna, a iznad križa se već od 1290. pojavljuje i bijeli golub kao simbol Duha Svetoga. Simbolika dvostrukoga križa je u tome da podsjeća redovnike na dvostruku dužnost; da rade na svom spasenju i na spasenju bližnjih. Tri grede označavaju i Presveto Trojstvo, a dvanaest kraka, dvanaest plodova Duha Svetoga (usp. Gal 5, 22-23). Za zaštitnicu reda bl. Gvidon je izabrao sv. Martu koja je iskazala gostoprimstvo Spasitelju. Odlukom pape Pija II., 1459., Red više nije vojnički, nego zadržavajući svoju hospitalnu dimenziju postaje kanonički. U tom stoljeću je postojalo oko 750 samostana Reda Duha Svetoga na prostoru današnje Njemačke, Francuske i Italije (8). Lutherovo krivovjerje, Francuska revolucija i sekularizacija s početka XIX. stoljeća su uvelike naštetili Redu. Papa Pio VI. je 1776. ukinuo francusku granu reda, a bl. papa Pio IX., 1846. god., talijanski odvjetak. Zadnji je brat umro u Rimu 1870. Međutim, preživjeli su kontemplativni ženski samostani u Španjolskoj čije se sestre kao spomen na vitešku povijest Reda i danas nazivaju 'comendadoras'. Španjolske sestre danas imaju samostane u Sevilli (stranica, blog, video), El Puertu de Santa María (stranica, video), Jaenu, Meksiku i u Keniji. U Poljskoj je novicijat sestara bio zatvoren krajem XVIII. st., no uspjele su ga ponovo otvoriti 1850. Danas žive kanononičkim načinom života , a osim u Poljskoj nazočne su u Rimu, Ukrajini i u Burundiju (9). Konačno, jedan je svećenik u Poljskoj, o.Kazimir, još od mladosti sanjao o obnovi muške grane reda. Krajem osamdesetih godina su počeli prvi koraci, da bi 2003. gdanjski metropolit izdao dekret o uspostavi Družbe Duha Svetoga koja želi nastaviti karizmu bl. Gvidona. Oni su se angažirali osobito oko obrane života od njegova začeća. U tome nasljeduju bl. Gvidona koji je svojim redovnicama povjerio skrb za nahočad. Zbog njih su bolnice Reda imale u zidu komoru s posteljicom, dostupnu s vanjske strane, u koju su ih sigurno mogli odložiti oni koji su ih iz raznih razloga morali napustiti (10). Godine 2010. imali su trojicu kandidata iz Poljske, dvojicu iz Njemačke i jednog iz Australije, a u listopadu 2011. dobili su još četvoricu kandidata.
Među pobožnostima u Redu na prvom mjestu je ona Duhu Svetom, a zatim Presvetom Licu Isusovu, koja također seže u početke Reda. Papa Inocent III. je u dokumentu Ad commemorandas nuptias od 3. siječnja 1208., odredio da se rubac s Isusovim likom svake godine, na prvu nedjelju nakon Bogojavljenja, u procesiji nosi iz Bazilike Sv. Petra do Bolnice Duha Svetoga, na utjehu bolesnicima.
Osim samoga utemeljitelja Reda Duha Svetoga, do časti oltara dospjeli su i još neki redovnici, poput svetog Facija (18. siječnja) i bl. Antuna Ugarskog (13. svibnja). Na glasu svetosti su umrli još Bolesław Gwidon Jaśniewicz (1675.-1710.), časna Nimfa (1688.-1709.), Anđela Rimska, službenica Božja Tekla Raczyńska, a u novije vrijeme majka Ivana Urniza Garcia i s. Emanuela Kalb.
To su bile neke crtice iz zanimljive povijesti danas maloga reda koji je Božjom providnošću uspio nadživjeti sve ratove, revolucije i krivovjerja usred kojih se našao, također smo malo upoznali i lik bl. Gvidona koji je umro na današnji dan, 24. svibnja 1208., a posredno je ispirirao i bratovštine Duha Svetoga u Hrvatskoj. Spomenute su redovničke zajednice prije četiri godine obilježile osamstotu obljetnicu njegove smrti (11, 12). Brat Petar Saunier je o svom utemeljitelju zapisao nekoliko godina nakon njegove smrti: "Gvidon iz plemenite obitelji, bogat darovima bogatstva, još bogatiji darovima mudrosti, raspaljen vjerom i gorljivom ljubavlju, bio je tako osjetljiv za potrebe siromašnih da ih je častio kao gospodu, poštovao kao gospodare, ljubio kao braću, njegovao kao sinove i poštovao kao rubac Kristov" (13). Spomendan mu se slavi 6. veljače.
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Blaženi Gvidone, moli za nas!
Štovatelju Duha Svetoga,
Štovatelju Lica Gospodinova,
Štovatelju Presvete Djevice Marije,
Utemeljitelju Reda Duha Svetoga,
Uzore života u siromaštvu,
Vjerni slugo Evanđelja,
Oče Gvidone koji si hranio gladne,
Oče Gvidone koji si napajao žedne,
Oče Gvidone koji si primao pridošlice,
Oče Gvidone koji si odjevao gole,
Oče Gvidone koji si pohađao bolesne,
Oče siromaha i beskućnika,
Oče usamljenih i napuštenih,
Oče siročadi i napuštene djece,
Oče slabih i bespomoćnih,
Oče zabludjelih i izgubljenih,
Pomoćniče trudnica i samohranih majka,
Branitelju nerođenog života,
Branitelju onih koji strahuju pred budućnošću,
Slugo milosrdne ljubavi,
Slugo koji donosiš olakšanje u patnji i bolesti,
Slugo malenih i prezrenih,
Slugo poniženih i marginaliziranih,
Blaženi Gvidone koji uživaš zajedništvo svetih u nebu,
Blaženi Gvidone pozvan u vječnu slavu Isusa Krista,
Blaženi Gvidone koji s radošću slaviš Boga Jedinoga- Oca i Sina i Duha Svetoga,
℣. Moli za nas blaženi Gvidone, oče i slugo svih koji pate,
℞. Da vjerni Duhu Svetomu nasljedujemo Slugu i Gospodina našega Isusa Krista.
Pomolimo se: Duše Sveti koji u nama dovršuješ djelo posvećenja, molimo te po zagovoru blaženoga oca Gvidona za duh osam blaženstava. Učini nas po njegovu uzoru siromašnima duhom, tihima, pravednima, milosrdnima, širiteljima mira, čistima srcem. Osposobi nas da prihvatimo njegovu karizmu požrtvovnim služenjem svakom čovjeku i raspali nas svetom gorljivošću za Tvoju slavu, da bismo po Tebi sjedinjeni s Isusom Kristom, veličali Oca Svemogućega, izvor vječne ljubavi i milosrđa, po sve vijeke vjekova. Amen.
Izvor: laudate.pl
Slike: Wikimedia Commons, ordendelespiritusanto.com
Nema komentara:
Objavi komentar