četvrtak, prosinca 13, 2012

Benediktinci Bezgrješne

U Biskupiji Albenga-Imperia, u sjeverozapadnoj Italiji, nalazi se nedavno osnovani benediktinski samostan. Novu benediktinsku zajednicu pokrenuo je 2008. otac Jehan, inače prvi koji se 1970. pridružio o. G. Calvetu u njegovoj pustinji i kasnije s njim sudjelovao u osnivanju poznate opatije Le Barroux.
 

U postu o franjevcima Bezgrješne stoji kako su na kapitulu 2008. odlučili da svi njihovi svećenici moraju naučiti klasičnu rimsku misu. Zasluga za to pripada i spomenutom o. Jehanu koji je s franjevcima Bezgrješne proveo više od šest mjeseci i uveo ih u tradicionalnu misu. U zahvalu mu je utemeljitelj franjevaca Bezgrješne, o. S. Manelli, 10. ožujka 2008. nakon molitve šestog časa predao čudotvornu medaljicu kakvu svi njegovi redovnici i redovnice nose na habitu. Otac Jehan koji je otada nosi na srcu odgovorio je: "Nema sumnje da je Majka Božja podigla obitelj franjevaca Bezgrješne. Ako je, dakle, volja Božja da nastane nova benediktinska obitelj, onda će to biti benediktinci Bezgrješne."

Tako su za njega sada te dvije redovničke ustanove ujedinjene u jednu veliku obitelji pod plaštem Bezgrješne- svaka u vjernosti vlastitom redovničkom pravilu i liturgijskoj tradiciji svete Crkve.

Otac Jehan je 2008. bio također kod trapista iz Mariawalda i služio prvu pjevanu konventualnu misu u tom samostanu prema starom obredu nakon više desetljeća*.

Do nastanka nove zajednice došlo je stoga što je o. Jehan htio očuvati nasljeđe nepokolebljive privrženosti tradicionalnoj misi o. Gerarda. Biskup Alebenge i Imperije prihvatio ih je pismom od 6. veljače 2008. godine. Njihov dolazak u Villatallu, 2. srpnja 2008., bio je pravi događaj za to malo mjesto; okupili su se župnik, seljani, dijecezanski svećenici i sjemeništarci, članovi jedne obližnje bratovštine, građanski predstavnici. Službeno uvođenje izgledalo je ovako:


"Uvijek u reverendi, a ovom prigodom u korskoj odjeći, župnik se o. Jehanu obratio ovim riječima:

- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Tko ste i što tražite?

- Mi smo sinovi sv. Benedikta i došli smo moliti i raditi, kako zahtijevaju sv. evanđelje i naše pravilo.

- Poznaje li vas biskup Albenge?

- Da, i moli Vas da nam iskažete svoje gostoprimstvo.

- Ono što vam selo San Michele može ponuditi je krov, crkva i malo zemlje.

- Bogu hvala, a mi ćemo se za vas moliti Bogu, Gospi i sv. Mihaelu.

Na koncu riječi: 'Benedictus qui venit in Nomine Domini. Procedamus in pace!'

Procesija, predvođena križem, započela pjevanjem litanija. Križ su slijedili ministranti, pobožna bratovština, kler, gorljivi stanovnici slabo naseljenog mjesta. Kad su došli do crkve posvećene sv. Mihaelu, župnik don Sandro svečano je o. Jehanu predao velike ključeve crkve. Tada ga je poveo u zvonik da zvona označe uspješno preuzimanje u posjed.

Slijedila je pjevana Večernja; toga dana kad liturgija slavi otajstvo Pohoda Marijina, u zahvaljivanju su se sjedinila sva srca s onim čistim i poniznim Srcem Neoskvrnjene Djevice u 'Magnificatu'.


Zatim se u antiknoj rimskoj kazuli, koju je obukao u sakristiji, vlč. o. Jehan praćen đakonom i podđakonom uspeo oltarskim stubama da služi sv. misu prema starom i tradicionalnom obredu."

Dolazak benediktinaca pozdravio je na primanju načelnik Prele, razni vijećnici i načelnik susjednoga mjesta. Svi su istaknuli važnost monaške prisutnosti za razvoj i jačanje kršćanske kulture.
 

Nakon što se mala zajednica učvrstila, biskup Oliveri ju je 21. ožujka 2012. kanonski uspostavio kao samostan.

Koludri vode blogove na francuskom, talijanskom, engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku, na kojima izvješćuju o zbivanjima i napretku svoje zajednice. Na njihovu kanalu na Gloria.tv-u ili na Youtubeu možete pogledati monaško oblačenje brata Josipa od 23. lipnja ove godine.


U listopadu su habit primila još dvojica braće; brat Gonzalo koji je dobio ime Marijan i brat Benedikt kojemu je ostalo njegovo ime. Početkom studenog postulaturu je započeo i prvi talijanski kandidat.
 

Horarij pokazuje kako zaista strogo opslužuju svoje pravilo. Jedan dan izgleda ovako:

3.30 Matutin
6.00 Pohvale
6.30 mislena molitva
7.00 Prvi čas
9.15 Treći čas
9.30 sv. misa
12.15 Šesti čas
14.00 Deveti čas
18.00 Večernja
18.30 krunica i blagoslov s Presvetim nedjeljama i blagdanima
20.00 Kompletorij

Budući da uvijek ima zainteresiranih koji nekoliko dana žele provesti u samostanu, sadašnji im je dom već postao pretijesan i nedostaje ćelija pa stoga planiraju kupnju susjedne kuće za što mole pomoć svih koje nije u velikoj mjeri uzdrmala gospodarska kriza, a od svih drugih za daljnje pritjecanje kandidata za koludarski život u njihovu samostanu traže jednu Zdravomariju dnevno.

Izvor i slike: Bénédictins de l’Immaculée 

***



Nekoliko crtica povodom dana sv. Lucije iz Sirakuze, djevice i mučenice.

Osim Presvete Djevice, ona je jedna od sedam svetica koje se spominju na svakoj svetoj misi u klasičnom obliku rimskog obreda. Na sljedećoj slici vidimo njeno neraspadnuto tijelo koje se čuva u mletačkoj Bazilici sv. Lucije i sv. Jeremije (vidi i ovdje). Preporučujem za njen današnji spomendan nekoliko videa. Prvi je s pohoda njenom grobu- prikazana je i jedna relikvija njezine haljine, a srebrnu masku dao je izraditi 1955. god., u vrijeme dok je bio mletački patrijarh, bl. Ivan XXIII. kako bi zaštitio svetičino lice od prašine.

Tijelo svete Lucije Bizantinci su odnijeli u Carigrad, a  Mlečani su ga pak 1204. prenijeli u Veneciju. No, za vrijeme proslave 1700. obljetnice mučeništva sv. Lucije, 2004. godine, relikvija je iznimno prenesena u Sirakuzu gdje bila od 15. do 22. prosinca 2004. Zato je razumljivo oduševljenje kojim su Sirakužani popratili njen povratak u rodni grad- kraći ili nešto duži video.


Sveta Lucija doživjela je, takorekuć, drugo mučeništvo 7. srpnja 1981. Tada su naoružani razbojnici oštetili i oteli njeno tijelo te tražili određeni novčani iznos. Relikvija je pronađeno iste godine baš na njen blagdan, a da nije plaćena nikakva otkupnina.

Exáudi nos, Deus, salutáris noster: ut, sicut de beátæ Luciæ Vírginis et Mártyris tuæ festivitáte gaudémus; ita piæ devotiónis erudiámur afféctu. Per Dóminum nostrum.

Usliši ni, Bože spasitelju naš: da, jakože o prazdnicě blaženije Lucije Děvi i Mučenice tvojeje radujem se; tako blagočastivago umiļenja ljubvi naučim se. Gospodem našim.

Usliši nas Bože, spasitelju naš da, kao što se radujemo svetkovini blažene Lucije, djevice i mučenice Tvoje, tako uznapredujemo u osjećaju odane pobožnosti. Po Gospodinu.

1 komentar:

  1. Deo gratias! Premda u našoj Domovini, koja stoji pred financijskim i duhovnim bankrotom, to i nije vidljivo, cijelu je Crkvu zahvatila reforma. Još jedna tradicionalna zajednica to pokazuje. Neki dan protukatolički magazin "Der Spiegel" kuka da se fundamentalisti unutar Katoličke Crkve bude i umrežavaju( a to su oni koji ne žele ređenje žena, homo-brakove, ukidanje celibata, intercelebraije-ako je to fundamentalizam?!)
    Vrijeme je da i kod nas nešto otpočne! Gdje su ti sveti Hrvati današnjice?!
    Fidelis

    OdgovoriIzbriši