Večeras vam prenosim jednu lijepu priču o sv. Franji Ksaverskom.
Nakon što je gradu Malacci prorekao strašnu kušnju Božju, kugu i rat, zato što se vratio starim porocima, otplovio je prema otoku Amboinu gdje je veliki dio stanovnika bio pridobio za kršćanstvo. Odatle je posjećivao okolne polupuste otoke "da i tamo donese ime Isusovo".
Nakon što je gradu Malacci prorekao strašnu kušnju Božju, kugu i rat, zato što se vratio starim porocima, otplovio je prema otoku Amboinu gdje je veliki dio stanovnika bio pridobio za kršćanstvo. Odatle je posjećivao okolne polupuste otoke "da i tamo donese ime Isusovo".
"Kad je plovio prema otoku Baranuri, podigla se zastrašujuća oluja. Ksaver je tada izvadio maleno raspelo, koje je na svim svojim putovanjima nosio na prsima, da ga uroni u olujno more. Međutim, križ iskliznu iz njegovih ruku i progutaše ga valovi.
Gubitak raspela jako je ražalostio sveca. No gle, kad su sljedećega dana pristali na otok, a svetac s jednim mladim Portugalcem hodao duž obale, podiže se iz dubine mora jedan rak koji je u svojim kliještima držao svečevo raspelo i plivao prema njemu.
Gubitak raspela jako je ražalostio sveca. No gle, kad su sljedećega dana pristali na otok, a svetac s jednim mladim Portugalcem hodao duž obale, podiže se iz dubine mora jedan rak koji je u svojim kliještima držao svečevo raspelo i plivao prema njemu.
Ksaver se sagnuo, uzeo svoj ponovo zadobiveni križ, a rak je opet nestao u dubini. Franjo Ksaverski je radostan poljubio omiljeni lik i proveo nepomičan pola sata u molitvi, nakon čega se ponovo vratio na brod."
Izvor: Der Katholik und die Welt
Slika: Sanctorum
Nema komentara:
Objavi komentar