Puno je bilo govora zadnjih mjeseci o poljskoj bolnici i vidanju rana, no malo je toga osjetio o. Stefano. Izdan, prognan i izoliran ne samo od kontakta sa svijetom, već i od svojih duhovnih sinova i kćeri, proživljava svoje zadnje dane kao žrtva hladnoga modernističkog puča, prinoseći strpljivo u osami Gospodinu po Bezgrješnoj svoje patnje.
"Preporučujem čitateljima da mole za o. S. M. Manellija, FI. Molitve mu jako trebaju. Zdravlje utemeljitelja redovničke obitelji franjevaca Bezgrješne dramatično je narušeno i, kako se čini, bliži mu se trenutak kad će napustiti ovaj nevoljni svijet i ući u vječnost.
Devedesetih je godina moja baka poklonila mojem ocu knjižicu naslovljenu: 'Veliko obećanje Svetih Srdaca', čiji je auktor p. Manelli. Tražio sam je od oca i knjižica me se najdublje dojmila. U njoj je riječ o temeljnoj temi vječnoga spasenja duše, smrtnom grijehu, postojanju đavla, konkretnoj mogućnosti da se zbog jednoga smrtnog grijeha završi u paklu, ukazanjima u Fatimi i drugim takvim temama. Lektira toga spisa prouzročila je u meni duhovni potres jer sam se do tada naviknuo na uobičajene slatkaste propovijedi koje na dušu djeluju poput anestezije, da se povjeruje kako svi (ili skoro svi), budući da je Bog bezgranično milosrdan, nakon smrti idemo u raj, i da je pakao skoro prazan te da bi se za to da se završi u paklu moralo počiniti masakre ili druge teške gnusne zločine...
Budući da sve dobričine idu u nebo, potpuno je besmisleno truditi se oko duhovnog života; na koncu jednaku nagradu dobiju duše kakvog pokornika poput sv. Franje Asiškog, kao i duše onih koji su se čitav život valjali u porocima i nedjelima.
Tada sam još bio mladić, ali mi je po tom spisu o. Manellija postalo jasno da je takav dobričinarski pogled na religiju obična obmana. Posve je istinito da je Bog beskrajno milosrdan i da može oprostiti svaki grijeh, no kako je također beskrajno pravedan, oproštenje grijeha pretpostavlja iskreno kajanje za učinjeno zlo.
Ta je knjižica mojoj duši učinila puno dobra. Htio sam produbiti tu lekciju, ali bio sam čvrsto uvjeren da je taj auktor već dugo mrtav. I uopće, da takvi svećenici izumiru. Tek sam godinama kasnije doznao da je taj gorljivi Božji sluga živ, djelatan i da je utemeljio redovničku zajednicu, da su njegova subraća na dobrom glasu i da razmišljaju kao i njihov utemeljitelj.
Sjeo sam za pisaći stol i napisao pismo naslovljeno općenito na braću jednog samostana tog reda. Na moje veliko iznenađenje primio sam odgovor oca Stjepana pisan njegovom rukom. Nije to bio puki odgovor iz pristojnosti s uobičajenim frazama, kako to čine druge osobe. Bilo je to, naprotiv, lijepo pismo puno duhovnog melema, kao ona koja je pisao sv. Franjo Saleški.
Neko vrijeme nakon toga imao sam prigodu osobno susresti o. Manellija i izmijeniti s njim nekoliko riječi. Htio sam govoriti s njim, otvoriti mu svoje srce i da me duhovno vodi, no nisam imao tu priliku.
Kad su franjevci Bezgrješne 2007. oduševljeno prihvatili motuproprij 'Summorum Pontificum', radovao sam se zbog njihova prihvaćanja tridentske mise. Mogao sam se uvjeriti da se vjernici koji su pohađali njihove crkve, nisu ograničavali na cijenjenje estetskih aspekata drevne liturgije, već da su prakticirali intenzivan duhovni život. Primjerice, dok na drugim mjestima na svršetku mise vjernici odmah odlaze, u njihovim crkvama nemalo vjernika ostaje u zahvali, kako preporučuju svi dobri asketski priručnici pa i papinsko Učiteljstvo (usp. 'Mediator Dei' Pija XII.).
Molimo Mariju Posrednicu Milosti da pomogne o. S. M. Manelliju u ovom odlučnom času njegova života. Je li ga prinio kao žrtvu da ubrza trijumf Bezgrješnog Srca Marijina? Možda. Molimo za njega i za njegove duhovne sinove."
Budući da sve dobričine idu u nebo, potpuno je besmisleno truditi se oko duhovnog života; na koncu jednaku nagradu dobiju duše kakvog pokornika poput sv. Franje Asiškog, kao i duše onih koji su se čitav život valjali u porocima i nedjelima.
Tada sam još bio mladić, ali mi je po tom spisu o. Manellija postalo jasno da je takav dobričinarski pogled na religiju obična obmana. Posve je istinito da je Bog beskrajno milosrdan i da može oprostiti svaki grijeh, no kako je također beskrajno pravedan, oproštenje grijeha pretpostavlja iskreno kajanje za učinjeno zlo.
Ta je knjižica mojoj duši učinila puno dobra. Htio sam produbiti tu lekciju, ali bio sam čvrsto uvjeren da je taj auktor već dugo mrtav. I uopće, da takvi svećenici izumiru. Tek sam godinama kasnije doznao da je taj gorljivi Božji sluga živ, djelatan i da je utemeljio redovničku zajednicu, da su njegova subraća na dobrom glasu i da razmišljaju kao i njihov utemeljitelj.
Sjeo sam za pisaći stol i napisao pismo naslovljeno općenito na braću jednog samostana tog reda. Na moje veliko iznenađenje primio sam odgovor oca Stjepana pisan njegovom rukom. Nije to bio puki odgovor iz pristojnosti s uobičajenim frazama, kako to čine druge osobe. Bilo je to, naprotiv, lijepo pismo puno duhovnog melema, kao ona koja je pisao sv. Franjo Saleški.
Neko vrijeme nakon toga imao sam prigodu osobno susresti o. Manellija i izmijeniti s njim nekoliko riječi. Htio sam govoriti s njim, otvoriti mu svoje srce i da me duhovno vodi, no nisam imao tu priliku.
Kad su franjevci Bezgrješne 2007. oduševljeno prihvatili motuproprij 'Summorum Pontificum', radovao sam se zbog njihova prihvaćanja tridentske mise. Mogao sam se uvjeriti da se vjernici koji su pohađali njihove crkve, nisu ograničavali na cijenjenje estetskih aspekata drevne liturgije, već da su prakticirali intenzivan duhovni život. Primjerice, dok na drugim mjestima na svršetku mise vjernici odmah odlaze, u njihovim crkvama nemalo vjernika ostaje u zahvali, kako preporučuju svi dobri asketski priručnici pa i papinsko Učiteljstvo (usp. 'Mediator Dei' Pija XII.).
Molimo Mariju Posrednicu Milosti da pomogne o. S. M. Manelliju u ovom odlučnom času njegova života. Je li ga prinio kao žrtvu da ubrza trijumf Bezgrješnog Srca Marijina? Možda. Molimo za njega i za njegove duhovne sinove."
Izvor: Cordialiter
Slika: Orbis Catholicus Secundus
Nema komentara:
Objavi komentar